PC #106, decembar 2004.

U danima kada se naše tržište konačno otvaralo prema svetu, krajem 2000. godine, sagovornici iz inostranstva su mi govorili da će se u Srbiji uskoro prodavati gotovo isključivo računari velikih svetskih firmi. Četiri godine kasnije, na našem velikom testu kućnih konfiguracija figurišu samo domaći brendovi. Da li je to dobra ili loša vest?

Ako bismo stvari gledali pesimistički, mogli bismo reći da strane firme ne dolaze zbog straha od velike investicije u politički nestabilnoj zemlji. Ako smo optimisti, reći ćemo da su domaće firme toliko snažne da ne vide razlog za plaćanje stranog znanja u ovoj oblasti. Istine ima i u jednom i u drugom - domaći brendovi su se, silom prilika, dovoljno dugo razvijali u svojevrsnoj izolaciji, pa su razvili tehnologiju proizvodnje računara najbolje prilagođenih potrebama domaćeg kupca, koji za malo para traži veoma dobre performanse a spreman je da žrtvuje ergonomiju koja se na Zapadu smatra važnom. Sve velike računarske firme su itekako prisutne u Srbiji, bilo direktno ili preko predstavnika, ali izgleda da su proizvođači komponenti agilniji i više zainteresovani za tržište kućnih računara, pa iz njihove saradnje sa domaćim sistem-integratorima stižu zanimljive kombinacije koje čine nacionalne brendove.

Kakav je, dakle, domaći kućni računar za 2005. godinu? Bazu čini najnovija ili (češće) skoro najnovija generacija procesora i matične ploče sa 256 ili 512 MB memorije, solidnom grafičkom karticom, velikim hard diskom i DVD pisačem. Osnovne komponente dolaze iz uglednih tajvanskih firmi, ali su često spakovane u jeftino kućište sa napajanjem sumnjivog kvaliteta. Sve to je propraćeno tastaturom i mišem raznih kategorija i CRT monitorom čija je dijagonala konačno stigla do 17".

Domaće firme tako vide ukus prosečnog domaćeg kupca i treba im verovati, ali to ne znači da morate biti prosečan kupac - ponuda je dovoljno fleksibilna da joj se ne morate prilagođavati; neka se vaš sledeći računar prilagodi vašim potrebama. Ja bih, recimo, uštedeo nešto novca na grafičkoj kartici a možda i na megahercima, ali bih insistirao na dobrom napajanju, kvalitetnoj tastaturi i mišu te, ako budžet može malo da se nategne, TFT monitoru. Slika je bolja, rad je zdraviji a sačuvani prostor na stolu dragocen. Mada, možda moje potrebe idu više prema računaru za posao koji se "slučajno" nalazi kod kuće. Slutim da u tom domenu strani brendovi imaju šta da kažu, što bi se moglo pokazati već sledećeg meseca, kada testiramo profesionalne PC-jeve. Vidimo se pred Novu godinu!