Predgovor

Kućni računari stiču sve više poklonika u čitavom svetu. Smatra se da je do sada prodato nekoliko miliona kompjutera namenjenih amaterima - ljudima koji računare koriste za igru, različite poslove u kući, u nauci, obrazovanju i manjim firmama. Već sada je sasvim izvesno da će kućni računar veoma brzo izrasti ne samo u najmasovniji hobi nego i u sredstvo bez koga neće moći ni da se zamisli svakodnevni život. Računar je univerzalna alatka, kao poluga i kao točak, i njegova primena ograničena je jedino maštom i znanjem njegovog vlasnika.

U našoj zemlji kućni računari nemaju, doduše, tako impresivno uporište kao u svetu, ali broj ljubitelja računarske tehnike i vlasnika kućnih kompjutera ni kod nas nije za potcenjivanje. On bi, svakako, bio znatno veći da su okolnosti oko popularizacije i, naročito, oko nabavke kućnih računara barem malo povoljnije. Veoma je oskudna literatura na srpskohrvatskom jeziku koja govori o prirodi kućnih računara i koja sadašnjim i budućim vlasnicima može da se nađe pri ruci kao pouzdan oslonac, savetnik i priručnik u njegovoj avanturi izbora, nabavke, upotrebe, primene i programiranja računara. Osnovna namera našeg izdanja jeste da popuni upravo tu prazninu. Na žalost, samo u informativnom smislu. Plašimo se da ono neće ni za dlaku promeniti tretman računara kod naših carinika.

Svoju dvogodišnju aktivnost na popularizaciji kućnih računara u "Galaksiji" u ovom izdanju smo krunisali i jednom sasvim konkretnom akcijom - projektom za samogradnju originalnog kućnog računara. Ova akcija ima, pre svega, za cilj da omogući svim ljubiteljima računara spretnih ruku da najzad dođu do svoje prve mašine, ali i da razbije mit o računaru kao složenom tehničkom proizvodu. Računar "galaksija" je projektovao jedan jedini čovek, Voja Antonić, za nešto više od mesec dana, a od prve ideje do pojave prvih primeraka na tržištu prošlo je jedva nešto više od šest meseci. Naš računar, bez ikakvih koncepcijskih ili tehničkih izmena, ovih dana ulazi i u serijsku proizvodnju, a njegovi proizvođači "Elektronika Inženjering" i "Zavod za učila i nastavna sredstva", zatrpani su porudžbinama ne samo pojedinaca nego i škola.

Ovo izdanje je koncipirano tako da predstavlja zaokruženu celinu. Ono se, pri tom, ne bavi sociološkim, kulturološkim ili psihološkim aspektima računarske tehnike. Njegova osnovna namera je da prikaže računar u akciji, na njegovom svakodnevnom poslu, sa svim bogatstvom primena i svim - ograničenjima. To je, verujemo, najbolji način da se računari upoznaju i - zavole. Neko će možda primetiti da računare i ne treba voleti previše. To je verovatno tačno. Ali se na njih treba naviknuti, jer će život bez njih u kompjuterizovanom svetu neposredne budućnosti biti sasvim nemoguć.

Redakcija

 

Računari na sto načina Moja home strana