Posle prvog teksta čitaoci "Ilustrovane politike" su se zainteresovali za računarske teme, pa je dve nedelje kasnije upriličen i nastavak. Grešni Mihajlo Dajmak je više sati sedeo sa mnom u Redakciji "Galaksije" pokušavajući da se probije kroz šumu užasnih reči kao što su RAM, ROM, kilobajt... Rezultat su ovi "Računari u vašoj kući" u komprimovanoj verziji - umesto 100 strana, dovoljne su dve. Više od toga niko normalan ne bi uspeo da pročita, a tek da napiše...

 

horizontal rule

 

Galaksija protiv Sinklera

Mihajlo Dajmak

Kako iz mnoštva računara koji se nude kupcima odabrati najjevtiniji - a najbolji?

I pored svih ograničenja (čitaj zabrana) uvoza, vispreni ljubitelji kućnih računara su pronašli rupe kroz koje su ove sprave počele da osvajaju Jugoslovene. Tako se došlo i do pitanja koliko ih ima, pa se u odgovoru negde može čuti da u kućama postoji 30.000 računara. Oni skloni preterivanju barataju brojkom od čak 200.000! Čitalac neka odluči šta će izabrati jer i jedna i druga pretpostavka ima iste realne osnove - tačnije, nema ih uopšte.
Jedino je izvesno da vlada pravo šarenilo raznih modela, da mnoga imaju kompjuter čije prave mogućnosti neće nikada potpuno uspeti da iskoriste, da opet nije malo onih koji su svojim računarom nezadovoljni iako su, svojevremeno, dali velike pare za njega. A cene računara padaju brže no što svetska inflacija raste. Tako je lord Sinkler postao lord tek kada je uspeo da konstruiše računar dostupan svakome, a da je njegovo delo išlo i u međudržavnu politiku, pokazala je Margaret Tačer kada je japanskom premijeru poklonila jedan "Sinkler Spektrum". Da li je ovim htela da se nadmoćno osmehne jer su Englezi uspeli da potuku Japance na njihovom polju jevtine elektronike, nije poznato, ali "spektrum" i pre njega Sinklerov "ZX 81" godinama nadmoćno vladaju.

Pored njih, svakako, tu je i mnoštvo drugih modela i proizvođača - boljih čak, nekih astronomski skupih, nekih kao što su Sinklerovi - prilično jevtinih. Kako se u svemu tome snaći, kako odabrati onaj pravi. Uz pomoć Dejana Ristanovića, autora "Galaksijine" publikacije "Računari u vašoj kući", pokušaćemo da predstavimo neke najpopularnije i najbolje modele računara.

Pamet računara

Svaki kupac računara, pre svega, trebalo bi da zna za šta će ga koristiti Ali, za šta god da se kompjuter koristi, postoji nekoliko stvari koje se ne mogu zaobići. Ha svetskom tržištu se nude računari sa mehaničkom i senzorskom tastaturom. Nije malo onih koji pomišljaju da je senzorska bolja, kao što su bolji i televizori sa senzorima. Pogrešno! Oni spadaju među najlošije i najjevtinije i za njih kao da je izmišljena izreka: "Nisam toliko bogat da kupujem jevtine stvari."

Ni mehanička tastatura, s druge strane, ne garantuje uvek dobar izbor. Zašto bi neko, na primer, kupovao računar koji pored naših "zna" i slova grčkog alfabeta ako mu to nikad neće zatrebati? Ili, šta će nekome funkcije kad će vrhunac matematičkih operacija koje računar obavlja biti deljenje trocifrenih brojeva?

Vezan sa tastaturom, takođe vrlo bitno, jeste i broj znakova koje kompjuter ispisuje u jednom redu. Najčešće ih je između trideset i četrdeset, bolji modeli imaju i do osamdeset simbola (slova, brojeva, znakova interpunkcije ili pauza). Za kućne primene: računanje, vođenje telefonskog imenika ili igranje, četrdeset je sasvim dovoljno. Međutim, za pisanje na kompjuteru, ne treba ni pomišljati na model koji ima manje od šezdeset znakova.
Ono najbitnije - memorija - izražava se u ROM-ima i RAM-ima. Šta to znači, zašto svaki računar ima obe?

ROM memorija, slikovito rečeno, jeste ona s kojom je računar "rođen", koja mu daje moć da sabira, oduzima, ili odgovara na druge naredbe bez ikakvih posebnih programa.

Svi ostali podaci kojima se kompjuter hrani, koje potom memoriše, znanje što stiče i kojim može da operiše (bez zaboravnosti) smeštaju se u RAM memoriju.

I jedna i druga izražavaju se u kilobajtima (K) i ova mera je, što joj i samo ime kaže, za hiljadu bajta. Jedan bajt je jedan znak. Znači, računar koji ima memoriju od 32 K RAM-a može da zapamti tekst od 32.000 znakova što je oko šesnaest stranica teksta kucanog na mašini.

Dobri računari imaju između 12 i 18 K ROM-a što im je sasvim dovoljno. Za RAM memoriju važe sasvim drugi standardi. Ne može se, na primer, pisati roman na kompjuteru sa malom RAM memorijom.

Popularni "sinkler"

Kad je sve ovo poznato, kakav je onda najpopularniji kućni kompjuter "sinkler spektrum"? Pre svega, jevtin: staje sto funti (jedna funta je oko 380 dinara). Ima neprofesionalnu tastaturu, ali može da piše i velike i mala slova. Mali mu je izbor znakova u redu (svega trideset) a na ekranu može da ispiše 24 reda. Ima memoriju od 16 K ROM-a i 16 K RAM-a, ali i mogućnost da mu se dodatnim delom proširi RAM memorija na 48 K.

Niska cena i to što se računari najčešće koriste za igranje učinili su svoje u celom svetu. Svaki model je našao veoma mnogo obožavalaca, a po karakteristikama koje su najavljene, to će biti slučaj i sa novim Sinklerovim modlom "QL". Ovaj računar, međutim, još niko nije video jer se na sajmovima, zasad, prikazuje samo njegova kutija. Ali, po svemu što je Sinkler najavio, novi računar će imati mogućnosti kakve imaju sadašnji od po 1000 funti, a stajaće upola manje. No, to tek ostaje da se vidi, a dotad za sve igrače na računarima Dejan Ristanović zdušno preporučuje "spektrum".

Vrlo je verovatno da će prvi domaći računar "galaksija", bar kod nas, pomutiti njegovu slavu. Jer ona, ako kupci sami sastavljaju delove, staje između 15 i 25.000 dinara (zavisi kada su delovu naručeni), a realno je pretpostaviti da će za nju postojati znatno više raznih programa (pa i onih za igre) od "spektruma". "Galaksija" ima profesionalnu tastaturu, znači bolju od "sinklera". Takođe trideset znakova u redu ali znatno manju memoriju: 6 K ROM-a i isto toliko RAM-a. Razlog za ovako male memorije treba tražiti u činjenici da se integralna kola uvoze, a situacija sa devizama je dobro poznata. Međutim, "galaksija" svoje "stečeno" pamćenje može dodatnim delovima, da poveća za još 54 K.

Za sve potrebe

Po svemu rečenom, "galaksija" je nešto lošija od "spektruma", ali i znatno bolja od nekada najpopularnijeg Sinklerovog modela "ZX 81".

U bolju (tačnije u srednju) klasu računara spadaju "komodor 64", "akorn elektron'' i "BBC B". Koštaju po 200 funti ("akorn" i "komodor"), znači cena im je i dalje prihvatljiva, ali zato su mogućnosti više nego dvostruko veće.
"Komodor" ima 20 K ROM-a i čak 64 K RAM-a, profesionalnu tastaturu sa velikim, malim i specijalnim znacima, ako se priveže za televizor u boji ima sliku u boji (značajno za neke igre), a može da piše četrdeset znakova u jednom redu. Mana mu je što programe ne prima sa svakog, već samo sa sopstvenog kasetofona koji staje još 45 funti.

"Akorn elektron" je u tom smislu znatno bolji iako ima nešto manju memoriju (po 32 K ROM-a i RAM-a) ali se ovo nadoknađuje mogućnostima da se obe memorije prošire za još 32 K. Tastatura je profesionalna (sa velikim i malim slovima), a piše čak do osamdeset znakova u jednom redu. Koristi svaki kasetofon i, kao i "komodor", televizor u boji.

Treći poznati računar ove klase je "BBC B". Iako staje dvostruko više od prethodnih (čak 399 funti), ima sve njihove najbolje osobine i smatra se za najbolji i najpotpuniji kućni računar. Mada vaš novinar misli da je preskup i da ga (u najvećem broju slučajeva) sasvim dobro mogu zameniti "komodor" ili "elektron".

Svi ovi računari su idealni za vođenje poslova u manjim preduzećima, "elektron" za pisanje a "BBC" za obavljanje najsloženijih matematičkih operacija Verovatno je u tome i tajna njegove visoke cene.
Pretpostavljamo da sa ovim (i sličnima koji nisu pomenuti) nabrojani računari dostupni našim ljudima, pod pretpostavkom da su uspeli da savladaju carinske propise i uz pomoć gastarbajtera nabave kompjuter.

Vrhunska klasa

Međutim, kurioziteta radi, a možda ne samo zbog toga, treba pomenuti računare iz takozvane vrhunske, klase. Pre svega "Hewlett-Packard". Ova američka firma je u proizvodnji kućnih kompjutera bila jedan od pionira. Njihovi modeli su predstavljali pravu malu revoluciju, i danas su neobično popularni i po mnogo čemu neprevaziđeni.

Kakvi su to računari možda najbolje govori "Pakardov " reklamni slogan: "Druge firme žele da proizvedu dobre i jevtine računare. Mi pravimo dobre računare."

"HP 87", na primer, staje čak 2.500 funti, poseduje memoriju od čak 128 K sa mogućnošću proširenja do 640 K. Ima i veliki broj ROM memorije - čak 48 K - gde se nalaze programi koji podržavaju mnogobrojne naredbe koje drugi računari ne poznaju. Samim tim znatno je brži i jednostavniji za upotrebu.

Drugi veliki američki hit su računari čuvene firme "IBM". Iako doskora nisu bili zainteresovani za male računare - bavili su se isključivo ogromnim sistemima dostupnim samo državama i multinacionalnim kompanijama - napravili su najbolje - i najskuplje - kućne kompjutere na svetu. Staju oko 2.500 dolara i, kao i "HP", imaju ogromne memorije i gotovo neograničene mogućnosti upotrebe.
Nedavno, neko je primetio da su ovi računari bolji od nekih koji se kod nas koriste u velikim preduzećima. I bio je u pravu. Preterao je samo kada je rekao da njih poseduje svaka druga američka domaćica.

Istina je da njih ima gotovo svaki srednjestojeći Amerikanac.