Uvodnici

 

Kada smo koncipirali "PC" odlučili smo da svaki broj ima uvodnik i tako sam zapečatio svoju sudbinu - jednom mesečno treba napisati kratak i efektan sastav koji će se baviti računarskom industrijom, predstaviti tekući broj i prateće akcije PC Press-a. Pomirio sam se sa takvom sudbinom, ali zapravo još ne znam šta da odgovorim kada me kolege pitaju da li volim pisanje uvodnika. Na prvi pogled to svakako nije nešto što bi normalan čovek voleo: kada je već čitav broj gotov i kada ste umorni od danonoćnog gledanja u tekstove, treba otvoriti Word i (opet) se suočiti sa praznom stranom, na koju treba poređati 2500 znakova tako da dobijeni tekst lepo zvuči. Onda treba uraditi višestruku korekturu jer se greške u uvodniku tumače kao velika nemarnost (slovne greške u ostalim tekstovima se nekako lakše opraštaju). U međuvremenu treba "usaglasiti formulacije" sa kolegama iz Redakcije, pa onda sa marketingom i najzad sa redaktor(k)om - više puta se desilo da razne predložene izmene poremete "ritam" teksta, pa onda sledi prerada i još jedan krug "usaglašavanja". Kada bi mi neko pozajmio vremeplov, vrlo rado bih posetio budućnost i poneo nazad tekstove svih budućih uvodnika - posle toga bi život bio mnogo lakši.

Sa druge strane, uvodnici imaju i svoju lepšu stranu - najveći deo čitalaca "PC"-ja ne propušta sedmu stranu, pa svakog meseca dobijam desetine poruka sa komentarima, pitanjima, pa i sugestijama. Poštansko sanduče se naročito brzo puni kada u uvodniku pomenem nešto što nije baš direktno vezano za tekuće stvari, recimo SF roman, film, sportski događaj, a svaka (daleko bilo) greška u tim oblastima bude trenutno primećena. Saznanje da hiljade ljuti tako pažljivo čitaju tekst je dodatni podsticaj, a moram priznati da i sam povremeno sa zadovoljstvom pročitam neki stari uvodnik za koji smatram da je "dobro ispao".

Glavni problem sa uvodnicima je što moraju da budu iste dužine. Nekog meseca se desi mnogo važnih stvari, pa su 52 reda pretesna. Drugi put se opet ne desi ništa, pa moram da smišljam neku priči tipa "baš smo mi srećni što se Internet toliko razvio i što nam pomaže u poslu". Zato nikad ne znam koliko vremena treba odvojiti za uvodnik - nekad me "krene" pa ga napišem za 15 minuta, a nekad se mučim satima, u međuvremenu slažući FreeCell i seckajući nokte.

Dugo nisam stavio tekst uvodnika na svoju Web stranu, pre svega zato što je on raspoloživ na www.pcpress.rs, a onda i zbog toga što sam želeo da dopunim uvodnike komentarima, objasnim neke formulacije o kojima se kasnije dosta diskutovalo, odgovorim na često postavljana pitanja... Konačno sam našao vremena da sve to uradim - pođite od strane sa bibliografijom i pratite belog zec... pardon, pratite plave trougliće.

 

Nedelja, 28. maj 2000.

Dejan Ristanović