Tom Sojer u Sahari

Mark Tven

Iz knjige "Tom Sojer u inostranstvu"

[Tom Sojer, Haklberi Fin i crnac Džim su leteli balonom iznad Sahare i peščana oluja im je natrpala mnogo peska u korpu]

Tom reče da imamo dvadeset tona peska i upita šta će biti najbolje da s njim učinimo. Bio je to dobar pesak i nije imalo smisla da ga tek tako bacimo. Džim reče:

– Gos'n Tome, zar ne bi mogli da ga odnesemo natrag kući i prodamo? Pa, gospodine moj, kod kuće pesak vredi četvrt dolara po tovaru, a ja cenim da imamo celih dvadeset tovara, zar ne? Kol'ko bi to bilo?

– Pet dolara!

– Bogme, gos'n Tome, krenimo smesta kući. To mu dođe preko dolar i po za svakoga, je l' tako?

– Jeste.

– Ako to nije najlakši način zarade na koji sam ikad nabas'o! Pesak je sam pad'o - nismo morali ni prstom da mrdnemo. Da mi odma' polagacko krenemo, gos'in Tome.

Ali Tom je tako vredno i uzbuđeno razmišljao i računao da ga uopšte nije čuo. Malo posle on reče:

Pet dolara - zacelo. Pazite, ovaj pesak vredi... vredi... vredi grdno više para.

– Kako to, gos'in Tome? Ali samo nastavite!

– Lepo, čim ljudi saznaju da je to odistinski pesak iz odistinske saharske pustinje biće baš u pravom raspoloženju da ga malo nabave pa da ga drže kojegde, u bočici sa etiketom. Možda možemo da prodajemo po deset centa komad, a to znači da u ovoj korpi imamo peska u vrednosti od možda deset hiljada dolara. A onda se možemo vratiti po još peska...

Ja i Džim se raspametismo od radosti, ali Džim reče:

– Gos'in Tome, ne možemo mi kupiti sve te silne bočice, to ni kralj ne bi mog'o. Nego gos'in Tome, bolje da ne pokušavamo da uzmemo celu pustinju, nego da lepo prodamo ovo što je u korpi pa gotov posao, inače će nas te bočice oterati u propas'!

Sad je i Tomovo uzbuđenje splaslo. Mislio sam da je to zbog bočica, ali nije bilo tako. Sedeo je i razmišljajući i postajao sve tužniji, pa na kraju reče:

– Momci, džaba posla, moramo da odustanemo!

– Zbog čega?

– Zbog obaveza (u originalu duties)

Ovo nisam mogao da razumem, a ni Džim. Rekoh:

– Šta su naše obaveze, Tome? Jer, ako ne možemo da ih izvrdamo, zar ne bismo mogli da ih prosto odradimo, pa kud puklo da puklo.

Ali on reče:

– Oh, nije to ta vrsta obaveze. Ja mislim na carinske obaveze. Kad god naiđeš na završetak neke zemlje, onda ćeš naći carinarnicu, a tu sede lopovi koje je država zvanično ovlastila da te pljačkaju. Pa ti oni preture po stvarima i naplate veliki porez, koji nazivaju carinskom obavezom, zato što je njihova obaveza da te upropaste ako ikako mogu. A ako nemaš para da platiš tu obavezu, otmu ti stvari. Oni to nazivaju zaplenom, ali to nikog ne zavarava, to je čista otimačina i razbojništvo, i to je sve. Dakle, ako potegnemo ovaj pesak kući, moraćemo da se veremo preko granica dok ne baldišemo. Sve granica za granicom - te drž' Misir, pa Arabija, pa Hindustan i Bog će znati kakve su sve tu granice poređali, a na svakoj će nas lopovi udariti obavezom.

– Ama Tome, rekoh, mi ćemo da preletimo preko tih njihovih granica i nećemo dati za njih i za njegove obaveze ni ušljivog cvonjka.

On me tužno pogleda i vrlo ozbiljno reče:

– Misliš li, Hače Fine, da bi to bilo pošteno?

Ja se malo zabezeknuh, a on nastavi:

– A zatvoren nam je i drugi smer. Ako se vratimo putem kojim smo došli, pa udarimo preko okeana, onda ćemo naići pravo na njujoršku carinarnicu, gde sede gori lopovi nego igde drugde u vascelom belom svetu, a oni će se naročito ispizmiti na naš pesak.

– Zašto?

– Pa eto, u Americi ne mogu da gaje saharski pesak, a kad neku stvar tamo ne mogu da gaje, carina je 'iljadu četiristo 'iljada odsto, ako pokušaš da doneseš odande gde se to gaji. E sad ja mu ne znam koliko bi mu to došlo u dolarima, ali cenim da je mnogo!

Džim iskolači oči:

Pobogu gos'in Tome, pa kud im pade na pamet da opaljuju takvu grdnu obavezu na sve što ne odgajamo u Americi?

Šta ti ga znam, Džim, to im je valjda odredio Kongres...

Na to ja odgovorih:

Aman Tome, pa onda u tom Kongresu sede još deset puta grđe barabe nego što su ti lopovi na granici. Jer odista, kada čovek dođe na vašar, pa ne znam koliko tamo da se secikesa mota, on ima šanse da svoje pare nekako sačuva, samo ako pripazi i ako ne zija okolo bez veze. A ti su propisali da orobe baš svakog majčinog sina koji prolazi slučajno pored njih, pa to je nitkovluk poslednje vrste.

 

horizontal rule


Ali izgleda da takve stvari više nisu zanimale Toma, a ni Džima. Tom je pokušao da nas razvedri rekavši da će nam smisliti drugu neku špekulaciju, ali džabe, nismo verovali da postoji posao tako dobar kao ovaj. Bilo nam je mnogo teško: još maločas bili smo bogati, a sad smo opet sirotinja, i još imamo na grbači ovoliki pesak. Ranije je pesak izgledao kao zlato i dijamanti i bio je tako mek, svilast i fin pod prstima, ali sad nisam mogao očima da ga vidim, smučilo bi mi se kad ga pogledam, a znao sam da se neću opet dobro osećati dok ne prestanemo da o njemu pričamo i dok ne bude više tu da nas podseća šta smo bili i na šta smo spali. Zato rekoh:

Daj da bacimo ovo đubre preko ograde.

E, lako je to bilo reći, ali je to bio posao, prilično kabast, te ga je Tom podelio po pravdi i snazi. Reče da ćemo on i ja očistiti svaki po petinu peska, a Džim, pošto je najjači, nek potegne ostatak. Džimu se, međutim, taj dogovor nije svideo:

Jašta da sam najjači i voljan sam da odrmbam deo prema tome, al' ste me malko pretovarili, gos'in Tome.

Pa, ja ne mislim tako, Džime, ali probaj ti da raspodeliš pa ćemo videti.

I tako je Džim otišao na drugu stranu korpe i silno se upregao da smisli koji bi bio pošten način da podelimo posao. Pa pošto mu računica nikad nije išla, vidim sve ga udario znoj od muke i razmišljanja, kao da je već počeo da tovari pesak. Pa pošto je truptao nogama od muke i saginjao se i jecao malo, on se povrati i reče:

– Evo ovako, gos'in Tome, a i ti gos'in Hak, ja mislim da nije pravedno da vi odrmbate samo po jednu petinu posla, nego naj - najmanje što bi morali da istovarite to je, a mislim da je to i najpoštenije, po jednu desetinu peska. A ja bi onda uzeo na sebe ostalo.

Tom se okrenuo leđima da nađe prostora i osame da ga ne bi Džim video kako se keseri, a vidim osmeh mu se razvukao kao preko cele Sahare sve do zapada. Potom se okrenu i reče da je to sasvim dobra raspodela i da smo mi zadovoljni ako je Džim zadovoljan. Džim sav srećan reče da jeste.

Tom onda odmeri na pramcu naše dve desetine, a ostatak prepusti Džimu, a Džim se grdno iznenadi kolika mu je silesija peska pala u deo, i reče da mu je mnogo milo što se oglasio na vreme i promenio prvi raspored, jer, reče, i ovo će jedva uspeti da istovari, a da je nama daleko bilo zapala samo po petina, on bi izdahnuo pod tolikim peskom što bi mu bio natovaren.