Galaksija Nova 3-2020

Priče iz (digitalne) zone sumraka

Rado sam gledao "Zonu sumraka" i često se pitao kako bih se ja snašao u nekoj od tih situacija. Srećom, sve te priče su nemoguće, pa nikada neću ni imati priliku da saznam. Osim kada se neka "nemoguća" stvar dogodi u mom, digitalnom svetu...

Dejan Ristanović

[Ilustracija: CanStockPhoto]

Pismo iz druge dimenzije

Pre nekoliko dana sam, u neko tiho večernje vreme, sedeo na kauču u radnoj sobi i dokono razmišljao o prolaznosti vremena i smislu svemira (zapravo sam pokušavao da smislim temu za uvodnik). Računar je bio isključen, sve oko mene mirno i odjednom... Zvuk. Očito dolazi iz nekog od obližnjih uređaja, ali meni potpuno nepoznat. Okrenem se oko sebe, ništa se ne dešava, nikakve sijaličice ne migaju ali Zvuk se i dalje čuje. Negde iz blizine. A onda se začuje drugi zvuk, najzad nešto što prepoznam - kretanje papira kroz štampač. I onda iz mog novog HP Color LaserJet M283fdw izađe odštampani list.

Pošto me je mrzelo da ustajem sa kauča, dao sam se u razmišljanje - zašto bi štampač, naoko isključen, iz čista mira odštampao list papira? Računar je isključen, doduše štampač je priključen na kućnu Ethernet mrežu, ali sam pri instalaciji isključio sve moguće print from cloud opcije; nikad nisam video neki poseban razlog da štampam dokument sa telefona ili tableta. Možda je to neki list koji sam ranije poslao na štampu, pa je štampač čekao da isteknu neki (višečasovni?) timeout-ovi i najzad ga odštampao? Teško, pošto se sećam svega što sam danas štampao i sve je uredno "izašlo". Možda je neka dijagnostička strana? Ali zašto bi isključen štampač ispisivao dijagnostičku stranu? Možda mi piše neko iz druge dimenzije, kroz vreme, prostor ili hipersvemir? Eh, nisam ja te sreće...

Najzad je radoznalost nadvladala lenjost pa sam otišao do štampača. Iznenađenje: na papiru je neko veliko zaglavlje koje služi samo za trošenje tonera i onda linija teksta: Fax not received. Faks, seća li se još neko tog čuda devedesetih godina prošlog veka? Ne pamtim kada sam zadnji put primio neki faks, a opet i dalje imam telefonsku liniju (srećom, samo jedan od brojeva pridruženih mom ISDN telefonu) namenjenu slanju i prijemu faksova, pa sam kabl mahinalno otkačio od prethodnog štampača i priključio na ovaj novi. I tako, neko verovatno greškom pozvao taj broj, nije umeo da zvižduće kao faks pa je spustio slušalicu a štampač, sve u znaku ekologije, odštampao čitav izveštaj o tome. Zaista je poruka stigla iz prošlosti... ali tehnološke.

Posednuti računar

U nekoj drugoj prilici kucao sam tekst na laptopu kad se odjednom pojavi nekoliko slova koje nisu izašla ni iz moje glave ni iz prstiju. Šta bi? Obrišem slova, kad se odjednom otvori prozor Chrome-a. Pa još jedan prozor Chrome-a. Pa još jedan. Pa još mnogo prozora. U početku sam probao da ih zatvaram, ali ja zatvorim jedan a otvori se njih deset; ne može čovek da se bori protiv mašine.

Najzad nisam znao ništa pametnije nego da resetujem računar. Podigne se on uredno, i sve deluje normalno. Ali posle nekoliko minuta rada odjednom podivlja - slova koja nisam otkucao, prozori koji mi nisu potrebni, sad se čak otvara i puno prozora sa kalkulatorom. Uz malo analize shvatim da "nešto" pritiska tastere, odnosno da računar detektuje da su pritisnuti tasteri koji zapravo nisu pritisnuti. Ponekad se to, u mnogo blažoj formi, desi kada se neki taster zaglavi, pa sam se veoma potrudio da izduvam prašinu, pa da pritiskam tastere i gledam da li se normalno vraćaju u osnovni položaj. Nisam našao uzrok problema - kao da neko drugi upravlja računarom umesto mene, ili barem u paraleli sa mnom. Neko vrlo uporan i efikasan ali glup kao... kompjuter.

Pomirim se sa tim da se tastatura pokvarila i da računar mora na servis. Ponesem ga na posao, ispričam svima priču u "posednutom računaru", i upalim ga da pokažem šta se dešava. Kolege stoje okolo i nestrpljivo očekuju predstavu, ali predstave nema - računar radi sasvim normalno, pojavljuju se samo slova koja ja pritiskam. I šta sad zaključiti? Pa, tastatura je ispravna, verovatno je truckanje u kolima izbacilo neku prašinu ili komadić nečega što je pritiskalo taster. Sve je dobro što se dobro svrši.

Samo što se nije svršilo - čim sam došao kući i uključio računar, problem je oživeo u istom, pa čak i gorem obliku. Ali kad iznesem računar na terasu, problema nema - "posednut" je samo dok sam u radnoj sobi. Svašta mi je padalo na pamet, recimo da je neko hakovao kućnu mrežu. Laknulo mi je kada sam isključio Internet a računar je i dalje "divljao". I konačno primetim da je Bluetooth ikona podebljana, kao da računar komunicira preko ovog interfejsa. Bluetooth... kao Bluetooth eksterna tastatura?

I tu mi sine da sam pre nekog vremena eksperimentisao sa AVATTO A20 eksternom tastaturom za mobilni telefon - jedna od retkih malih, preklopnih tastatura koje imaju dirke normalne veličine i omogućavaju da na mobilnom telefonu kucate neki duži tekst. Setio sam se da sam tu tastaturu, čisto da probam da li je to moguće, upario i sa laptopom. A i ono najvažnije, setio sam se da sam upravo prethodnog dana stavio tu tastaturu na punjač.

AVATTO A20 na prvi pogled nije bila na stolu, ali sam je prateći kabl našao ispod neke gomile knjiga koju sam bacio na nju... i tako pritisnuo neke tastere. Čim bi se računar pojavio, tastatura bi se uparila sa njim (zato je u prvom intervalu sve u redu, dok uparivanje traje) a onda krenula da sipa bezbroj karaktera koje je PC interpretirao kako je znao i umeo...

Kao i svi mađioničarski trikovi, i ovi doživljaji su interesantni samo dok se dešavaju - kada jednom shvatite u čemu je stvar, vidite da je rešenje trivijalno ili da je u pitanju neka besmislena greška. To je valjda smisao one uzrečice da je putovanje interesantnije od stizanja. Zato putujem(o) dalje...