PC #193, novembar 2012.

Uz ultrabook računar čije baterije ne možete da izmenite, tablet koji prima samo softver sa oficijalnog marketa i smartfon na koji ne možete da prenosite fajlove, teško je ne zapitati se da li će "osmica" biti poslednji Windows koji možete da instalirate na računar koji ste sami sklopili

Ne vodim statistiku, ali teško mi je i da se setim kada sam poslednji put pisao uvodnik o nekada ključnoj temi - core komponentama. U centru vašeg računara je i dalje procesor, mnogo moćniji od onog koji ste imali kada ste poslednji put uopšte razmišljali o procesorima. Sliku prikazuje grafički adapter koji je pravo čudo tehnike u poređenju sa karticom čije ste performanse, pre desetak godina, testirali do treće decimale. Valjda je to i normalno - ne diskutuje se o radu turbine vašeg automobila ili o leguri od koje su izrađeni točkovi, već o tome koliku brzinu automobil razvija, koliko je udoban, koliko troši, kako izgleda...

Kad već pomenuh automobile... da, ne diskutuje se ni o tome kako ih popravljati. Novije modele sami servisirate tek koliko da sipate benzin ili tečnost za pranje prednjeg stakla. Ne vozite ih kod bilo kog majstora - samo ovlašćeni servis može da pristupi internom računaru, a samo računar "zna" šta fali autu. Čak i taj pristup više ne ide preko običnog terminala, već preko cloud servisa koji osigurava da je terminal potpuno ažuran i, što je možda ključno, da serviser redovno obnavlja svoju licencu, plaćajući pretplatu proizvođaču automobila. Slična priča stiže i na računarsko tržište: ultrabook, tablet i smartfon više ne možete sami da otvorite, čak ni koliko da dodate memoriju ili zamenite bateriju. Potrebni su posebni alati i vrlo precizna dokumentacija, a nju ima... pa naravno, samo ovlašćeni servis.

Priča se ne završava na servisiranju: problemi sa (ne)pouzdanošću Windows-a se uglavnom pripisuju raznorodnom hardveru na kome on mora da radi. Microsoft već decenijama gradi uspeh na saradnji sa OEM proizvođačima računara, koji sami osmišljavaju, konstruišu i testiraju svoje računare i uz njih prodaju OEM Windows. Apple je poslednjih godina dokazao da se, uz kontrolu kompletnog ekosistema, proizvode pouzdaniji i atraktivniji uređaji, uz daleko veću zaradu, a da se kontrolom distribucije softvera isključivo kroz oficijelni market pouzdanost rada, ali i zarada dalje uvećavaju. Ako Microsoft zaključi da OEM proizvođači nedovoljno inoviraju i da on može da zauzme i njihovo mesto, ubrzo ćemo dobiti zatvoreni Windows koji radi samo na precizno kontrolisanom hardveru i prima samo licencirani softver. Microsoft Surface bi mogao da bude korak u tom pravcu. Testiraćemo ga sledećeg meseca, posmatrajući ga kao osnovu Microsoft-ovog budućeg ekosistema i kao interesantan tablet, ali ćemo obratiti pažnju i na ono što je u njemu. Core komponente su i dalje važne!