Kad nestane struje

U svetu se mnogo priča o Y2K problemu, koji bi uz ostalo mogao da izazove i dugotrajnije prekide u napajanju električnom energijom. Nas je (ratni) Y1.9K problem dobro pripremio za 1. januar 2000. Nekoliko ličnih iskustava...

Dejan Ristanović

Ako ćemo iskreno, rat kod nas nije jedino "opravdanje" za nestanak struje - bilo je ranijih godina raznih kvarova, restrikcija... Struja je nešto što čovek u normalno vreme podrazumeva i o njoj ne razmišlja; tek kada je nestane, vidimo koliko nam je važna. Kada se kasnije stvari srede, uglavnom zaboravimo na problem... do sledeće prilike. Zato ću ovoga puta, pre nego što ih sa zadovoljstvom zaboravim, napisati nekoliko iskustava vezanih za električnu energiju, kućne aparate i, naravno, računare.

Kraći prekid

Ukoliko je napajanje nestabilno ili pomišljate da bi moglo biti nestabilno (a kod nas o tome treba uvek razmišljati) prva vam je briga da zaštitite ono što radite (ako nestane struje, gubite sve što niste snimili, a i ono što je snimljeno može doći u opasnost havarijom diska) kao i opremu koju koristite (naponski udari mogu da oštete računar). Određenu zaštitu računara obezbeđuje uređaj koji se zove surge arrest i veoma liči na običnu razvodnu tablu. Cena nekog klasičnog uređaja te vrste je stotinak maraka, što znači da njime ima smisla zaštititi televizor, video, satelitski prijemnik i slične osetljive uređaje - proverite samo da li u deklaraciji piše da može dati snagu koja je veća od snage uređaja koje štitite. Kod računara surge arrest je dobrodošao, ali nije potpuno rešenje, jer nestankom struje i dalje gubite sve podatke koje niste snimili, a uz savremene operativne sisteme javlja se i opasnost da se instalacija NT-a ošteti usled neočekivanog reset-a sistema. Ovo se retko dešava, ali nije nemoguće.

Zato uz računar treba kupiti UPS. Možete da se opredelite za Back-UPS koji je jeftiniji i mahom sasvim dovoljan za kućni računar ili radnu stanicu na poslu, ili Smart-UPS koji je pogodan za servere i računare koji rade neki posao bez neposrednog nadzora. Oba ova uređaja funkcionišu na sličnom principu: UPS prosleđuje struju iz gradske mreže do računara i monitora (uz zaštitu sličnu onoj koju pruža surge), a ukoliko napon padne, on veoma brzo prebacuje napajanje na svoju bateriju. Kada struja ponovo dođe, baterija se automatski puni. Prednost Smart-UPS-a je u tome što se povezuje sa računarom preko RS-232 kabla (ili u poslednje vreme USB porta), pa računar može da očitava razne parametre (koliki je napon, da li je padao i slično), ali i da se automatski isključi ako je UPS skoro prazan. Tokom ratnih nedelja pokazalo se zgodnim i to što Smart-UPS može da radi nešto što su nazvali smart boost - ako je napon iz gradske mreže, recimo, 190 V, Back-UPS će se prebaciti na baterije i prazniti ih, dok Smart-UPS ume da "podigne" napon na 220 V i tako "beskonačno" radi. Ipak, razlika u ceni ova dva uređaja nije beznačajna (recimo da neki pristojan Back-UPS možete da kupite za manje od 300 DEM, dok Smart-UPS košta barem stotinak više), pa Back-UPS predstavlja racionalnije rešenje za veliku većinu korisnika.

Koliko računar može da radi pod UPS-om? Zavisi, naravno, od računara (danas manje-više svi troše slično, mada više kartica i diskova mora značiti nešto veću potrošnju), monitora (što veća dijagonala to više troši) i samog UPS-a, odnosno baterija ugrađenih u njega. UPS deklarisan kao 500 VA/300 W (klasičan model) će napajati 25 minuta klasičan Pentium sistem sa 15" monitorom, dok će jače konfigurisani Pentium II sistem sa monitorom od 17" raditi petnaestak minuta. Ovi intervali možda i nisu najsrećniji: prekratki su da bi se nešto uradilo, a opet duži nego što je realno potrebno da se snime fajlovi i regularno ugasi računar. Dodatna nevolja modernijih UPS-ova jeste što se prave pametni (čak i ako nisu deklarisani kao Smart) pa odbijaju da uključe računar ako nema struje. Dakle, ako na disku imate neke važne fajlove koje biste snimili da ih obrađujete na poslu, ne možete da uključite računar iako su baterije na UPS-u pune. Ponegde se "hakerski" ipak može zaobići ova sigurnosna mera - recimo na APC Back-UPS-u treba tokom uključivanja računara držati pritisnut taster na prednjem panelu kojim se isključuje signalno zvono (!?).

Baterije ugrađene u UPS predstavljaju "potrošnu robu": posle nekog vremena njihova mogućnost punjenja i pražnjenja opada, pa UPS sve kraće može da opslužuje računar, da bi na kraju postao potpuno beskoristan. Produžićete mu vek ako ga povremeno sasvim ispraznite (isključite mu napajanje i ne gasite računar dok se baterije sasvim ne iscrpe) a onda ga pustite da se napuni - ovo ima smisla raditi na svakih nekoliko meseci, ali samo pod uslovom da proizvođač UPS-a preporučuje takvu "terapiju" (velika većina proizvođača je preporučuje, ali ipak proverite dokumentaciju). Posle otprilike 3 godine baterije se moraju promeniti... ako ne možete da nađete odgovarajuće baterije, moraćete da kupite nov UPS.

Ako računar profesionalno koristite, tj. ako cenite svoj rad i svoje vreme, UPS vam je praktično neophodan - njim bi trebalo dopuniti svaku ozbiljniju konfiguraciju.

Više sati bez struje

Nestanak struje na više sati ili čak dana je ogromna neprijatnost koju nije lako (a naročito nije jeftino) premostiti. Osvetljenje, grejanje, propadanje hrane u zamrzivaču pa čak i takve sitnice kao što je nefunkcionisanje zvona na ulaznim vratima ili kapiji pretstavljaju mnogo više od frustracije. Na radnom mestu višesatni nestanak struje donosi gubitke jer se ne može poslovati, a prekid rada nekih mašina može izazvati i dugoročnije posledice. Takvi problemi se, kada nastupe, obično rešavaju improvizacijama, manje ili više uspešno, ali se pažljivim planiranjem unapred njihove posledice mogu umanjiti.

Problem osvetljenja je najlakše rešiti: naravno da ćete u kući imati baterijsku lampu, ali kod dugotrajnijeg nestanka struje opredelite se za akumulator za kola. Novi akumulator kapaciteta 50-60 Ah košta sedamdesetak maraka, a polovni možete nabaviti daleko povoljnije - možda ga čak i imate među "viškom delova" od neke popravke kola. Kupite nekoliko neonskih sijalica koje su predviđene za rad na 12 V (ima raznih modela na pijacama) i priključite ih na akumulator. Takvo svetlo je sasvim dovoljno za čitanje, a kapacitet akumulatora će obezbediti tridesetak sati rada. Kada dođe struja akumulator treba da dopunite, za šta je potreban odgovarajući punjač.

Iz akumulatora ne morate da napajate samo sijalice: poslužiće i za pumpu za centralno grejanje, telefone, alarmnu centralu i druge uređaje koji rade na (oko) 12 V. Ipak, priključenje takvih uređaja nije uvek trivijalno i može zahtevati pomoć stručnjaka, kako zbog proračuna, tako i zbog neposredne realizacije konektora i zaštite. Što se računara tiče, akumulator za kola može da se primeni veoma zgodno - većina baterija za notebook računare obezbeđuje 2-3 sata rada, a ima kapacitet od 3-4 Ah. To znači da biste uz akumulator od 65 Ah mogli da koristite vaš notebook čak i 48 sati neprekidno. Povezivanje zahteva malo mehanike (konektori) i malo elektronike (prilagođavanje napona), ali se može veoma elegantno rešiti ako za vaš notebook postoji adapter za kola koji se priključuje u "port" upaljača.

Isti taj akumulator bi omogućio da 3-4 sata koristite i vaš stoni računar sa 15 ili 17" monitorom... ako rešite problem konverzije napona. Da biste sa 12 V prešli na 220 V, potreban vam je uređaj koji se zove invertor. Invertor je zapravo ugrađen u svaki UPS, dakle teorijski bi samo trebalo kablove koji vode od akumulatora povezati na odgovarajuće mesto unutar UPS-a i tako UPS-ove interne baterije zameniti spoljnim akumulatorom mnogo većeg kapaciteta. Zvuči dobro, ali se mogu se pojaviti raznorazni problemi, od kablova kroz koje treba da prolazi struja od 16 i više ampera, do pregrevanja. Možda je UPS-ov invertor projektovan tako da radi 30 minuta, koliko traju njegove interne baterije, a kod dugotrajnijeg rada se može pregrejati i oštetiti. Ipak, ako se komponente pažljivo izaberu i usklade, kombinacija akumulator+invertor vam može omogućiti da pokrenete i neke zahtevnije kućne aparate, recimo zamrzivač ili televizor. Na određeno vreme, naravno.

Mogu se projektovati i sistemi zasnovani na akumulatorima koji obezbeđuju daleko veću potrošnju: u telefonskim centralama se, primera radi, grade akumulatorska postrojenja koja obezbeđuju 48 sati autonomije; zato su telefoni radili i kada nestane struje. U pitanju su ozbiljna postrojenja koja mogu zauzimati veliki prostor, potreban je profesionalni projekat, a ni cena nije mala. Za SezamPro je projektovan takav sistem koji se zasniva na više akumulatora (48 V, 450 Ah) i trofaznom punjaču; takav sistem može da obezbedi desetak časova autonomije sistema koji troši približno 1 kW.

Više dana bez struje

Ma koliki da je kapacitet akumulatora, oni će se najzad isprazniti. Ako struje i dalje nema, ne ostaje vam ništa drugo no da je sami proizvodite. Tek kada se u to upustite shvatićete koliko je struja koju isporučuje elektroprivreda zapravo jeftina...

Iako se može razmišljati o raznim alternativnim sistemima za proizvodnju energije (solarne ćelije, vetrenjača, Mr Fusion iz filma "Povratak u budućnost" itd), jedino što u gradskim uslovima realno možete da uradite jeste da kupite agregat. U pitanju je (benzinski ili dizel) motor koji pokreće generator i daje klasičnih 220 V / 50 Hz. Sve to je upakovano u odgovarajuće kućište i ima potrebne merne i kontrolne sisteme. Agregat može biti ugrađen u samu zgradu, kada obezbeđuje velike snage za napajanje važnih, strateških objekata (bolnice, industrijska postrojenja, kontrola leta, vojni sistemi itd), dok se kod manjih snaga koriste prenosivi agregati.

Glavni parametar pri izboru agregata je snaga - manji modeli obično rade na benzin (u poslednje vreme uglavnom bezolovni benzin, mada ima i modela koji rade na regular ili super) i daju 1.5 do 2 kW, dok veći agregati rade na dizel i daju 5, 6 i više kilovata. Sa snagom je usko vezana potrošnja - agregat snage 2 kW obično troši 1.5 litar benzina na sat, s tim što je potrošnja manja ako agregat ne opteretite do maksimuma. Pitanje izbora vrste goriva (benzin ili dizel) takođe je veoma važno kod komparativne analize raznih agregata. Treba razmotriti i problem aktiviranja: jeftiniji agregati se "pale" poput motora za čamce, dakle snažnim povlačenjem sajle, nešto skuplji modeli imaju mali akumulator i anlaser pa se uključuju prostim okretanjem ključa, dok pojedini agregati omogućavaju automatsko startovanje po nestanku struje.

Kolika vam je snaga potrebna? Ako agregat nabavljate da biste napajali neki konkretan uređaj koji vam je potreban za rad, snagu ćete pročitati u dokumentaciji tog uređaja. Ako ga nabavljate za kućne potrebe, konsultujte tabelu orijentacionih potrošnja kućnih uređaja preuzetu sa SezamaPro:

Uređaj

Snaga (W)

Sijalica sa vlaknom 60, 100
Neonska sijalica 60
Računar sa monitorom 200
Zamrzivač 200-250
Frižider 250
Rešo sa malom ringlom 800-1000
Ringla na šporetu 1000-2000
Rerna 1500-3000
Bojler u kupatilu 1000-2500
Grejalica za kupatilo 800-1200
TA peć (ventilator) 50-100
TA peć (punjenje) 6000
Televizor 150-400
Video 40-50
Satelitski prijemnik 40
Klima uređaj 1200-4500
Pumpa za vodu (centralno grejanje) 50

Kada mnogo ne pazite (tj. koristite struju iz mreže) verovatno "vučete" 4-5 kW, bez grejanja na struju. Naravno, nećete sve ove uređaje uključiti istovremeno dok koristite agregat. Model od 2 kW bi vam, uz pažljivo kombinovanje, omogućio da koristite računar, gledate TV, ugrejete vodu u bojleru, održavate hranu u zamrzivaču i napunite akumulator koji vam kasnije daje svetlo. Ali uvek uzmite u obzir da to košta, recimo 1.5 litar benzina na sat. Očigledno se grejanje i kuvanje na struju ne isplati preko agregata.

Da li je agregat, ako se izuzme cena, pravo rešenje? Teorijski jeste, ali u praksi ume da bude dosta neprijatan, pogotovu u gradskim uslovima. Pre svega, pravi mnogo dreke: nećete biti popularni među komšijama ako ga dugo koristite, naročito noću. Osim toga, agregat se greje, dimi, donosi stalnu opasnost od požara. "Prljav" je, treba nabavljati, skladištiti i sipati benzin / naftu (smrdi, prosipa se...)... Posle nekog vremena imanja agregata shvatite da mu je potrebno mnogo održavanja: na tridesetak sati rada ili jednom/dva puta godišnje treba menjati ulje, čistiti i menjati filtere itd. Najzad, treba ga na svakih nekoliko meseci pregledati i probno pokrenuti. Sasvim u skladu sa ljudskom prirodom, to obično ne radimo: kada ima struje, niko ne misli o agregatu, a kada struje nestane, onda se ispostavi da je benzin izvetrio, da je filtar zapušen, da ulje nije promenjeno... dok se sve to nekako sredi, struja dođe. Dakle, pri izboru agregata treba ozbiljno obratiti pažnju ne samo na snagu i potrošnju, već i na zahtevano održavanje i uslove u kojima on mora da radi (koliko mu je provetravanje potrebno, gde se može provesti auspuh itd).