Igra velikih brojeva

 

Veza sa Internetom pokrenula je lavinu privatne pošte: već u junu 1996. u bazi je bilo preko 100,000 privatnih poruka, a onda je počelo da stiže po nekoliko hiljada poruka dnevno. BTrieve je dobro podnosio taj saobraćaj, ali je bilo potrebno sve više prostora na disku, pa je fajl server dva puta menjan - najpre u novembru 1996. a onda krajem 1998. Svaki put su to bili računari sa diskovima kapaciteta koji "neće skoro biti popunjen", a onda su, već godinu (ili manje) dana kasnije, bivali pretrpani.

Odakle toliki rast broja poruka i količine podataka? Pa, ne bih rekao da korisnici Interneta ubrzano postaju pisci sveznanja: korisnika je sve više, njihovi modemi su sve brži pa slanje fajlova od nekoliko (desetina) megabajta predstavlja sve manji problem, a što je najvažnije, ljudi uživaju u listama. Pretplatite se na neku Internet listu i svaki dan vam stiže po nekoliko (desetina) poruka, koje su propraćene odgovarajućim zaglavljima, a često i reklamama.

Milioni takvih poruka putuju Internetom, ali je pitanje koliko ih ljudi čitaju. Znam to iz ličnog iskustva: lista zvuči zanimljivo, pretplatim se na nju, počnem da čitam poruke i onda jednog dana ne stignem... pa ni sutradan... ni sledećeg dana. I tako se u folderu gomilaju poruke i onda u nekom trenutku shvatim da nema baš nikakve šanse da ću ikada naći vremena da pročitam 500 novih poruka koje se bave razradom "Psihoistorije" koja je nastala na osnovu ideja Isaka Asimova, pa selektujem svih 500 poruka u folderu i obrišem ih. A sav taj saobraćaj je prošao raznim Internet putevima da bi uzaludno završio u mom mailbox-u. Kada se na to doda i raznorazni spam koga je sve više, postaje jasno zašto na Sezam danas dnevno stigne između 15 i 20,000 poruka.

Iako smo u prvim mesecima stekli veoma povoljne utiske o njemu, BTrieve je vremenom počeo da pokazuje i neke "mušice". Ne uvek svojom krivicom - fajl server postavljen u novembru 1996. imao je neprijatnu hardversku havariju već 22. decembra iste godine i tu smo se prvi put suočili sa beznadežnom situacijom: fajl sa direktorijumom poruka postoji, reklo bi se da nije bitnije oštećen, ali ga BTrieve ne priznaje za svoj. Danko i Zoran su razvili čitavu nauku oko oporavljanja takvih poruka, morale su da se koriste neke starije verzije BTrieve-a koje su bile manje selektivne prema sadržajima hedera, ali je svaki oporavak sa prepakivanjem i indeksiranjem stotinak hiljada poruka trajao satima... što je uvek velika neprijatnost za sistem koji se obraća profesionalcima. Sličnu havariju smo doživeli samo još jednom, u novembru 1997, ali mi se svaka od tih situacija dobro urezala u sećanje.

Bilo je i drugih, manje fatalnih problema koji su se pre svega odnosili na backup. Odavno su prošli dani kada se sistem smeo zaustaviti da bi se radio backup - trebalo je organizovati kopiranje fajlova "u letu", dok Sezam normalno radi. BTrieve predviđa mehanizam za to: po ubacivanju u odgovarajući mod, glavna datoteka sa bazom se otključava i može se prekopirati, a sve promene se upisuju u transakcioni fajl čiji se sadržaj, po završetku backup-a, automatski ugradi u osnovnu datoteku. Lepo zvuči na papiru i lepo radi, ali samo dok saobraćaj nije previše intenzivan - pokazalo se da BTrieve ima bag zbog koga, pod okolnostima koje nije lako definisati, procesor na fajl serveru čiji se backup radi može biti preopterećen, iz čega se sam sistem ne može "izvući" - potrebna je "ručna" intervencija. Iz meseca u mesec backup je zahtevao sve više administratorskog rada - za Srđana Simića to je postao jedan od najneprijatnijih dnevnih poslova, pogotovu zato što se, uz sav trud, nije moglo garantovati da procedura, koja treba da doprinese bezbednosti sistema, neće ugroziti stabilnost servera.

Problem je postao naročito ozbiljan tokom 1999. i 2000, kada su širenje Sezama, novi tarifni sistem i marketinška kampanja doneli veliki broj novih korisnika, a samim tim i veću količinu privatne pošte. BTrieve je očito bio na granicama svojih mogućnosti, pa je Zoran počeo intenzivno da eksperimentiše sa Microsoft SQL Server-om, koji je obećavao bolje performanse i pouzdaniji rad.

 

Back Home Next