Galaksija 114, oktobar 1981

Kako izabrati džepni računar

Za razvoj džepnih računara sa mogućnošću programiranja uglavnom su se pobrinule četiri firme: Texas Instruments, Hewlett-Packard, Sharp i Casio, koje suvereno vladaju modelima TI-59, HP-41C, Sharp PC-1211 i Casio FX-502P. Uspesi drugih proizvođača na ovom planu mogu se gotovo zanemariti.

Dejan Ristanović

Ne tako davne 1955. godine svi su se divili čudu tehnike koje se zvalo IBM 650 i koje je, sa svojih 2000 cevi, zapremalo 8 m3, težilo oko 2 tone i koštalo 200.000 dolara. Danas TI-59 sa svojih 166.500 tranzistora teži 300 grama, zaprema 480 cm3 i košta 200 dolara. Memorije ova dva računara su približno jednake, ali TI-59 radi deset puta brže. Ako se ovaj trend nastavi, današnji IBM 370/168 ćemo 2000. godine nositi u džepu. U međuvremenu, pogledajmo današnje džepne računare

Texas Instruments 59

Od pomenutih računara, TI-59 je najduže na tržištu. On je za sada jedini čija proizvodnja počiva na priznatom patentu (broj 4153937). Programi na ovom računaru mogu imati najviše 960 programskih koraka ili koristiti 100 memorija. Memoriju nekog od džepnih računara nije lako izraziti u bajtovima pošto proizvođač ne daje taj podatak. Međutim, uzimajući u obzir broj programskih koraka, ekran, osam internih registara i neke druge parametre, zaključili smo da je kapacitet njegove memorije oko 1 KB (1 KB=1024 bajta).

Za računanje TI-59 koristi AOS sistem (algebarski redosled operacija) koji, osim Hewlett-Packard-ovih, koriste i ostali džepni računari. U ovom sistemu brojni izrazi se unose u računar onako kako su napisani na papiru, uz eventualnu upotrebu zagrada. Računar pri tom uzima u obzir da množenje ima prednost nad sabiranjem, stepenovanje nad množenjem i slično. Za smeštanje međurezultata koristi se osam internih registara i računar može da operiše sa 9 nivoa zagrada, što je mnogo više nego što može da zatreba u praksi.

TI-59 računa na 13 tačnih cifara, od kojih se na ekranu pojavljuje samo prvih deset. On raspolaže velikim brojem matematičkih funkcija, omogućava zaokrugljivanje na proizvoljnom cifarskom mestu i veoma je moćan manuelni računar.

Svi programi se nalaze zajedno u memoriji i nisu odvojeni ni na koji način. Pomoću 10 globalnih tabela (A-E') može se započeti izvršenje bilo kog programa koji u toku rada može pozivati delove ostalih. Svaka instrukcija programa se kodira pomoću koordinata tastera za koji je vezana. Pošto neke instrukcije zauzimaju jedan, a druge dva ili tri programska koraka, korisnik može, brišući neke od instrukcija, da sin-tetiše kodove u programu. Utvrđeno je da čak i oni kodovi koji po uputstvu za upotrebu računara nemaju nikakvu funkciju (kod 82, na primer) ipak obavljaju neku operaciju. Tako se, preko pomenutog koda, došlo do pristupa internim registrima računara.

U računaru se nalazi modul sa dvadesetak gotovih programa koje lako možemo da koristimo za rešavanje mnogobrojnih problema. Kapacitet svakog od modula je nešto manji od 5 KB. Firma je do sada proizvela 16 različitih modula, od kojih je za većinu korisnika najinteresantniji modul 10 (Math/Utilities) sa matematičkim i uslužnim programima. Grupa od preko 250 korisnika može zahtevati od firme da proizvede poseban modul sa njihovim programima - jedan od takvih modula proizveden je za Olimpijadu u Lejk Plesidu.

Program i podaci se snimaju na magnetne kartice. Na svaku kartici se snima sadržaj 60 memorijskih registara. Programe možemo zaštititi - zaštićen program smemo da damo poznaniku koji ga može koristiti ali ne može pročitati kako je program sastavljen niti ga presnimiti i dati nekoj trećoj osobi. Dovitljivi korisnici su, naravno, otkrili način za "čitanje" zaštićenih programa.

Jedina periferijska jedinica za ovaj računar je štampač PC100A/B/C. On omogućava ispisivanje rezultata i međurezultata, listanje programa i sadržaja memorijskih registara, kao i izdavanje alfanumeričkih poruka od najviše 20 slova u redu. Crtanje grafike pomoću štampača takođe je moguće ali je za to potreban dodatni program pošto se u jednom redi može štampati najviše 20 tačaka. Od ovog leta možemo raditi sa programom Mihajla Sperbera (SR Nemačka) koji, na iznenađenje svih korisnika uključujući i konstruktora TI-59 Sidni Polaka, štampa (iako prilično sporo) i do 60 znakova u redu.

Hewlett-Packard 41C

HP-41C je nesumnjivo najbolji džepni računar sa mogućnošću programiranja koji se može nabaviti. Poseduje memoriju koja može da se proširi do oko 2.2 KB, alfanumerički ekran na kome mogu da se ispisuju poruke sastavljene od slova i brojeva, sadrži mnoštvo matematičkih funkcija i druge izvanredne karakteristike. Brzina njegovog rada je nešto veća od TI-59, ali HP-41C zaostaje kada njegov konkurent radi u ubrzanom režimu.

Svi Hewlett-Packard-ovi džepni računari koriste sistem za računanje koji se naziva RPN (Reverse Polish Notation ili obrnuta poljska notacija). Osnove ovog sistema postavio je poljski matematičar Jan Lukasijevič koji je dao računski jezik u kome se ne koriste zagrade. Umesto internih registara, koristi se pet radnih registara (X, Y, Z, T i LastX) u koje se smeštaju međurezultati. Brojni izrazi se unose otprilike po redu po kome bismo izvršavali operacije pri njihovom ručnom izračunavanju.

Prednost RPN-a u odnosu na AOS je što zahteva pritiskanje manjeg broja tastera za rešavanje istog zadatka. Kod programiranja je, naravno, ovo velika prednost pošto se štede programski koraci. Bez upuštanja u procenu koji je sistem notacije bolji, moramo da istaknemo da se svi viši programski jezici baziraju na logici koja je bliska ili istovetna AOS-u, pa će svakom programeru RPN izgledati pomalo neprirodno.

HP-41C ima operativni sistem koji omogućava korisniku da radi i programima kao da je svaki od njih nezavistan od ostalih. Programi imaju imena i završavaju se naredbom END. Svaki od njih prividno počinje od prvog programskog koraka, dok se iste oznake labela mogu koristiti u raznim programima, pa čak (uz dosta pažnje) i u istom programu. Instrukcije se ne prikazuju u kodiranom obliku već na ekranu čitamo skraćenice njihovih imena (ovo je moguće pošto, kao što smo već istakli, HP-41C ima alfanumerički displej). Ovakav sistem za početnike predstavlja veliku pogodnost. Stara je istina, međutim, da usavršen operativni sistem odvaja programera od računara i onemogućuje optimalno korišćenje memorije. Iskusniji programer će zažaliti što "ne može da oseti kako njegov računar diše". Interni registri, ubrzani režim rada i slične nesumnjivo korisne sitnice, čije otkrivanje korisniku predstavlja veliko zadovoljstvo, nepoznate su na ovom računaru [napomena dodata 26. jula 2003: u vreme pisanja teksta očito nisam znao za dostignuća PPC kluba, koji je od sintetičkog programiranja na HP-41C napravio čitavu nauku].

Sa zadnje strane računara nalaze se četiri "porta" (utičnice) u koje mogu da se uključuju periferijski uređaji - pre svega memorijski moduli. Svaki od njih dodaje memoriji računara još 64 registra koji su spremni za smeštanje brojeva. Kako postoje četiri porta, moguće je uključiti četiri modula, što zajedno sa 63 registra samog računara čini 1319 memorijskih registara. Određen broj registara može da se po želji rezerviše za program (u jedan registar smešta se 7 bajta programa). Obično se koriste samo tri memorijska modula, dok se u četvrti port najpre priključuje čitač kartica (da bi se sa kartica uneo program i podaci u memoriju računara), a zatim se čitač kartica iskopčava i na njegovo mesto uključuje štampač. On je bolje opremljen od PC100C pošto omogućava ispisivanje poruka velikim i malim slovima i slovima različite debljine.

Firma Hewlett-Packard je proizvela i nekoliko aplikacionih modula. Treba praviti razliku između memorijskih i aplikacionih modula. Dok memorijski modul dodaje memorijske registre koje korisnik može da popunjava, aplikacioni modul (analogan TI-59 modulima, iako nešto manjeg kapaciteta) predstavlja skup gotovih programa iz neke oblasti koje možemo koristiti ali ne i menjati. Pošto se dodavanjem ovih modula pojavio nedostatak portova u koje bismo ih uključili, proizvedeni su i takozvani "kvad" (četvorostruki) moduli. U računar može da se uključi samo jedan "kvad" modul koji automatski dopunjava memoriju računara do 319 registara, ostavljajući preostala tri porta slobodna za priključivanje aplikacionih modula, čitača kartica i štampača. Odskora je na tržištu i računar HP-41CV koji ima ugrađen "kvad" modul i, samim tim, punu memoriju, dok četiri porta na njegovoj zadnjoj strani ostaju slobodna.

Magnetne kartice koje koristi čitač kartica ovog računara su znatno manje od kartica za TI-59 i na svaku od njih se snima sadržaj svega 32 registra. Programe možemo zaštititi i ova zaštitila je znatno sigurnija od Texas Instruments-ove [napomena dodata 26. jula 2003: zapravo nije. Zaštita na HP-41C se može ukloniti kucanjem na tastaturi, dok je na TI-59 potreban mali hardverski trik].

Pored niza pozitivnih karakteristika HP-41C ima i mana. Najpre, bazična oprema računara je nedovoljna za iole ozbiljniji rad, što zahteva kupovinu periferijskih uređaja koji povećavaju ionako ne baš nisku cenu računara (cena kompletnog sistema dostiže 1.000 dolara dok sam računar košta oko 250). Osim toga, za rad sa ovim računarom je, uopšte uzevši, potrebno previše puta pritiskati razne tastere. Naime, veliki broj funkcija ne postoji na tastaturi već se njihovo izvršavanje postiže naredbom XEQ uz navođenje imena funkcije. Na primer, za izvršavanje funkcije INT, koja se posebno često koristi u programima, potrebno je pritisnuti čak šest tastera, a ima i takvih funkcija (PROMPT) za koje je potrebno pritisnuti i čitavih devet. Imena pojedinih funkcija mogu se, doduše, proizvoljno dodeljivati tasterima, ali se tako troši memorija i (kod početnika) stvara konfuzija. Ovaj problem se rešava kupovinom Wand optičkog čitača koji omogućava unošenje programa direktno sa papira, pod uslovom da je taj program odštampan u takozvanom bar-kodu.

Sharp PC-1211

Pre izvesnog vremena u "Galaksiji" smo pomenuli ovaj računar koji, u stvari, ne treba smatrati programabilnim kalkulatorom već džepnim kompjuterom. Razlog je što on koristi BASIC, najrasprostranjeniji jezik stonih računara. On ima memoriju od oko 1.8 KB koja se sastoji od 26 fiksnih memorija (obeležene su slovima A, B, ..., Z ili A(1), A(2), ... A(26)) i 1424 programskih koraka. Svaki od programskih koraka zauzima jedan bajt memorije u koji se smešta po jedna naredba programa. Tako programski red 10 PRINT A zauzima pet bajtova (dva za broj reda, jedan za naredbu, jedan za argument A i jedan za oznaku kraja reda). Neiskorišćeni deo programske memorije može da se koristi za smeštanje brojnih podataka u takozvane fleksibilne memorije kojih, kada se u računaru ne nalazi program, ima 178.

BASIC koji ovaj računar poseduje je prilično skroman, iako se na njemu mogu ostvariti mnogi programi sa stonih računara koji ne zahtevaju crtanje po ekranu ni operacije sa rečima. PC-1211 može da pamti reči, ali je nemoguće rastavljati reč na slova ili spajati dve reči u jednu.

Računar ima mogućnost povezivanja sa printerom. Program i podaci se ne upisuju na magnetne kartice već na obične kasete, što ima prednosti ali i nedostataka u odnosu na snimanje na magnetne kartice. Nesumnjiva prednost je u tome što su kasete znatno jeftinije i možemo ih nabaviti u svakoj radnji, dok za kartice moramo da otputujemo barem do Trsta. Slabija strana je što je za čitanje kartice potrebno nekoliko sekundi, a za čitanje programa sa kasete od nekoliko minuta (ako znamo gde je program snimljen) do čitavog časa (ako ga tražimo po imenu). Pored toga, mala fabrička greška na kaseti i - zbogom programe; magnetne kartice su se pokazale veoma pouzdanim.

Cena koja je plaćena za smeštanje jednog višeg programskog jezika u džepni računar je gubitak u brzini rada. PC-1211 verovatno ima veoma brz procesor i odličan BASIC interpretator koji mu omogućavaju da, kako-tako, drži korak sa TI-59 i HP-41C, iako je srazmerno sporiji od njih. Velika je šteta što nije ostavljena mogućnost programiranja ovog računara na mašinskom jeziku. Jasno je, međutim, da ovaj računar predstavlja tek početak jedne nove generacije kojoj, po svoj prilici, pripada budućnost.

Casio FX-502P

FX-502P ima najmanju memoriju od svih pomenutih (oko 480 bajta, što je približno jednako memoriji računara HP-41C bez ikakve priključne opreme). On ima 22 memorije rezervisane za podatke i 256 programskih koraka. Za razliku od ostalih računara, ovde nije moguće menjati odnos broja memorija i broja programskih koraka. Instrukcije u programu se kodiraju na način neprirodniji od kodova instrukcija za TI-59. Nije nam poznato mogu li kod ovog računara da se sintetišu kodovi nepostojećih instrukcija i imaju li oni neku ulogu.

Postoje dve karakteristike ovog računara koje nijedan od pobrojanih nema. Najpre, on ima ugrađen generator slučajnih brojeva, što je vrlo značajno za programe za igre. Pored toga, on u sebi sadrži čitave male orgulje. Povezan (pomoću portabl interfejsa) sa kasetofonom ili pojačalom, on omogućava sviranje muzičkih kompozicija sastavljenih od 36 tonova različitih visina i dužina. Pomoću posebnog preklopnika tastatura ovog računara se preobraća u tastaturu malog klavira.

Za koji računar se odlučiti? Ako nemate zahteva za alfanumeričkim ekranom i kontinualnom memorijom a volite da postižete "nemoguće" na svom računaru, uzmite TI-59. Ako imate više novca i želite računar velike memorije sa razvijenim operativnim sistemom, kupite HP-41C. Ako želite da naučite BASIC i sanjate o IBM 370 računaru u džepu, odlučite se za PC-1211. Najzad, ako nemate prevelike ambicije u programiranju, a muzički ste nadareni, odaberite FX-502P.

Uporedne karakteristike džepnih računara

 

TI-59

HP-41C        

PC-1211       

FX-502P

Logika

AOS

RPN

BASIC

AOS

Memorija (bajta)

1000

480, 2250*

1800

480

Kontinualna memorija

ne

da

da

da

Display

LED

LCD

LCD

LCD

Tačnost (cifara)

13

10

10 (12)

11

Nivoa zagrada

9

15

10

Izdavanje alfanumeričkih poruka

da

da

da

ne

Operacije sa alfanumericima

ne

Shift

ne

Približan broj naredbi

175

120

50

50

Statističke funkcije

SD za dve serije

kao TI-59

ne

SD za jednu seriju

Linearna regresija

da

ne

ne

ne

Generator slučajnih brojeva

da

da

ne

da

Broj mogućih ispitivanja

4

10

6

4

Nivoa potprograma

6

6

4

4

Broj indikatora (flags)

10

17 (56)

Registara na magnetnoj kartici

60

32*

Snimanje programa na kasete

ne

ne

da

da

Štampanje programa i rezultata

da*

da*

da*

ne

Približna cena u dolarima

170—200

220—250

300

90**

Cena u punoj opremi

400

1000

250

 * moguće uz priključnu opremu
**
hiljada lira

 

Napomena: Ovaj tekst je unesen sa štampanog teksta iz "Galaksije 114" uz korišćenje OCR programa. Molim Vas da mi ukažete na greške koje primetite.