Čekajući Potera

U noći između 15. i 16. jula trebalo je potvrditi svoju privrženost idealima Evrope i demokratskog sveta tj. otići i u ponoć kupiti novi roman o Hariju Poteru. Ali, nije lako stići u svet...

Dejan Ristanović

Dobre pripreme smanjuju kasnije lutanje, pa sam najpre proverio u "Politici", na sajtu "Narodne knjige" i na sajtu radija "B92", i svuda je pisalo da će se Harry Potter and the Half-Blood Prince prodavati u knjižari "Filolog" i u Mamutu od ponoći do 02:00. Trebalo je još pronaći na planu grada da je knjižara "Filolog" u Knez Mihailovoj 40 (naravno, autoru vesti nikada ne padne na pamet da doda tako trivijalnu informaciju) i učinilo mi se da sam spreman za izlazak. Doduše, bilo mi je malo sumnjivo što u vestima piše da je izdavač knjige "Amazon" a na sajtu da je adresa Knez Mihajlova (sa j umesto i) ali dobro, valjda nema više od jedne greške po vesti/sajtu.

Onda sam razmišljao kako da idem u grad. Prilično sam sklon noćnom životu, ali se on uglavnom odvija za kompjuterom, tako da ne pamtim kad sam išao u Knez Mihailovu iza ponoći. Iz nekog razloga sam mislio da će, s obzirom na to da je petak uveče, u gradu biti totalni haos i da bi možda bilo bolje ići i vratiti se taksijem, jer nigde neće biti mesta za parkiranje. Krenem ipak kolima, vidim 400+ slobodnih mesta u garaži na Terazijama pa se ohrabrim i ipak nastavim ka centru. Ugledam kola koja odlaze sa ugla Studentskog trga i Vasine i parkiram se, sav oduševljen što sam, eto, imao toliko sreće da nađem slobodno mesto bez ikakvog kruženja. Krenem polako duž Vasine, među onim "novim" parking mestima pola praznih. Skrenem u ulicu Kralja Petra - tamo barem 10 slobodnih parking mesta, a u samoj Knez Mihailovoj tek ponegde poneki šetač. A bilo je tek pet minuta iza ponoći...

Iz daljine primetim da ispred "Filologa" ima neke gužve pa se obradovah - evo nas u Evropi. Kad ono, međutim - svet se skupio da gleda nekog slikara koji sav umazan moluje po zemlji, a pred knjižarom možda 5-6 ljudi koji pričaju na engleskom. Pitam oprezno da li se prodaje novi Hari Poter, kažu prodaje se ali ne još. Kako ne još, zar ne rekoše od ponoći? E pa jeste od ponoći, ali od ponoći po engleskom vremenu, dakle od 01 po našem.

Prvo sam pomenuo sve po spisku i "Narodnoj knjizi" i "Politici" i "B92" i svima onima što po ceo dan nešto kao pričaju i prenose, a ne mogu jednu vest da slože tako da pruže relevantnu informaciju od koje čovek može da ima neku korist. Ali, šta se može - kad sam već došao čekaću još sat vremena, najbolje da sednem negde i pročitam novine. Nažalost, nijedna novinarnica ne radi, a ni kafići se nisu baš istakli. Najzad se smestim u jednoj od poprečnih ulica, gde sam 50 minuta najstrašnije prodavao zjala (barem da je bilo nekih zanimljivo (ne)obučenih prolaznica... ali slabo), slušao nekog nesrećnog muzikanta koji praznim stolovima svira sa matrice, razmišljao o prolaznosti vremena i drugim važnim temama, i najzad mi mobilni odsvira da je vreme za polazak. Pošto sam primetio da će se roman prodavati u još nekim knjižarama, svratim u prvu na koju sam naišao i vidim da ima možda dvadesetak ljudi, uglavnom stranaca raznih godina; prosto sam se iskompleksirao što onoliki svet usred Beograda govori engleski bolje od mene. Simpatičan svet, rekao bih dobrim delom Englezi, mada na jednom uglu čuh baš savršen Aussie akcenat i sleng.

I tako izbi ponoć (u Londonu) ali sam se uzalud nadao da će prodaja početi. Taman kad dođe vreme da se iznesu romani, devojčice se setiše da ne znaju gde beše knjiga sa računima, pa nekakva knjiga prodaje, zovu mobilnim šeficu da pitaju u kojoj je to fioci i gde je ključ. Prethodno su zevale čitav sat i nije im palo na pamet da nađu sve što im treba za prodaju. Uzgred se ispostavi da im je fiskalna kasa crkla, ili ne umeju da je koriste, ili nemaju papira, ili ko-zna-šta, nego će svakome da pišu rukom račun i udaraju pečat. A ljudi došli sa nekim listinzima, rezervacije, treba to da se nađe u nekoj knjizi, da se potpiše jedno, drugo, iznese knjiga... kao da prodaju daleko bilo neke sumnjive medikamente. Pa još kad neko izvadi karticu kojom plaća - treba pogoditi koja je mašina za tu karticu, pa provući karticu odgovarajućom brzinom, pa kucati brojeve... strašno. I tako sam, premda četvrti ili peti u redu, došao do svoje knjige u 1:43. Zanimljiva stvar: svi mi "naši" odmah krećemo brzim tempom kući, a stranci (naročito devojke) posedali po klupama u Knezu i tamo počeli da čitaju i još zovu mobilnim drugarice da čitaju i njima.

Budući da sam "naš", krenem kući kroz pust grad, u Kralja Petra više slobodnih mesta za parkiranje nego zauzetih - lakše bih se parkirao tamo nego u mojoj ulici. Sledeća dva dana sam slabo izlazio iz kuće, ali stigoh do zadnje korice i šta da kažem... moj favorit i dalje ostaje treći tom, ali sam i u "polukrvnom princu" uživao. Čak se nisam mnogo potresao zbog one smrti jednog od glavnih likova - toliko je očigledno da on zapravo nije mrtav da bih se kladio u onaj "zlatni Galleon" dobijen uz prvi Harry Potter DVD da će dotična ličnost, makar kao duh, igrati važnu ulogu u finalnom romanu. Uopšte, ovaj tom je ponajmanje zaokružena celina - suviše toga ostaje otvoreno i rekao bih da su knjige 6 i 7 zapravo jedna knjiga u dva toma. Dakle, vidimo se nekog letnjeg dana 2007. godine u ponoć pred nekom od knjižara. Mislim, ponoć po Griničkom vremenu!